Dr. sc. doc. Nataša Govedić je spisateljica, teatrologinja i filmologinja te eksperimentalna pedagoginja. Slaže se s brazilskim pedagogom Paolom Freireom koji se borio za obrazovanje kao otkrivanje, istraživanje, dijalog i „glazbu akcija“ te nastoji uspostaviti nastavne procese koji stvaraju duboko poštovanje između učitelja/učenika i učenika/učitelja, baš kao i poštovanje prema pomnom istraživanju teorijskih tekstova, predstava, filmskih materijala.

Rođena 1969. godine u Zagrebu, gdje je završila Klasičnu gimnaziju, diplomirala (1995.), magistrirala (2000.) i doktorirala (2007.) komparativnu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Naslov magisterija: „Retorika drame i multimedije: usporedna analiza književnih i filmskih verzija Shakespeareovih Oluje i Macbetha“. Naslov doktorata: „Retoričke paradigme dramskog subjekta: intermedijalna analiza Hamleta i Fausta“. Dobitnica je nagrade Josip Badalić za studentsku izvrsnost. Od 1995. godine radi kao znanstvenica, književna, kazališna i filmska kritičarka, zaokupljena problemima intermedijalne adaptacije, izvedbenosti subjekta i različitih izvedbenih dimenzija afektologije kao discipline.

Objavila je četrnaest znanstvenih knjiga iz područja komparativne književnosti, filmologije i teatrologije, počevši od knjige iz područja teorije adaptacije i šekspirologije pod nazivom Varanje vremena: Shakespeareova medijska sadašnjica (Zagreb: Sveučilišna knjižara, 2001.), preko knjige intermedijalnih studija društvene uloge (Izbor uloge, pomak granice: kazališne, filmske i književne studije, Zagreb: Centar za ženske studije, 2002.), zatim knjige posvećene opusu kolege kritičara čiji rad nastavlja do danas u Novom listu, Dalibora Foretića (Iluzija nije opsjena: kazališne kritike Dalibora Foretića, Rijeka: Adamić, 2002.). Objavila je i knjigu posvećenu promišljanju suvremenog plesa u Hrvatskoj i osobito Tjedna suvremenog plesa (Korpografije: 20 godina Tjedna suvremenog plesa, 2003., u izdanju Hrvatskog instituta za pokret i ples: Zagreb), kao i knjigu teorijsko-iskustvenog promišljanja dramskopedagoških i dramskoaktivističkih praksi u procesima rješavanja konflikta (Igrom protiv rešetaka: Boal, kultura otpora i kazališno rješavanje konflikta, Zagreb: Druga strana d.o.o., 2004.). Napisala je i knjigu posvećenu različitim etikama revolta (Etičke bilježnice: o revoltu i brižnosti, Zagreb: Naklada Jesenski i Turk, 2005.). Slijede dvije knjige objavljene u Biblioteci Tvrđa urednika Žarka Paića, obje zaokupljene teorijama subjektnosti i dramativiteta: Subjekt ili okrenutost prema Tebi: Filozofija dramativiteta (Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, 2007.) i Emocionalna posvećenost i politika afekata (Zagreb: Antibarbarus i Biblioteka Tvrđa, 2009.). Knjigu Subjekt izvan kontrole (2011.), objavljuje u izdanju Biblioteka Književna smotra i Hrvatskog filološkog društva. Na francuskom i za francusko govorno područje 2012. godine objavljuje knjigu Une parade de cirque: Anthologie des écritures théâtrales contemporaines de Croatie (Paris: L’éspace d’un instant), gdje je naglasak na antologiziranju eksperimentalnih tendencija u hrvatskom dramskom pismu. Jednogodišnji projekt promišljanja predstavljanja hrvatske knjige u Bologni te dramaturgije ilustracija i narativnosti u književnosti za djecu okončava knjigom Living Waters, Living Stories (Zagreb i Bologna: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2015.). Knjiga Strasti, kondicionali (Zagreb: Akademija dramske umjetnosti, 2015.), ponovno je zaokupljena problemom afektivnih intenziteta u umjetnosti kojima se bavila i u ranijim tekstovima, a knjiga Veličanstveno Ništa: dramaturgije depresije (Zagreb: Akademija dramske umjetnosti, 2019.), disciplinarno deteritorijalizira terapijsko i estetičko iskustvo depresije kao paradigme ekstremno negativnog, ali ujedno i prevratničkog te kritičkog samovrednovanja. Na osnovu ove knjige pozvana je na članstvo u Hrvatskoj komori psihologa. Njena posljednja knjiga bavi se izjednavačavanjem kompleksnosti stvaralačkih postupaka kako u autorstvim, tako i u adapt-autorskim procesima, a naslovljena je Stil za stil: živa rampa adapt-autorstva (Zagreb: Hrvatski centar ITI, 2021.)

Nataša Govedić je također autorica 143 znanstvenih i stručnih članaka koji se mogu vidjeti u katalogu Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu (usp. http://katalog.nsk.hr). Stručne i znanstvene članke objavljuje u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini, Italiji, Austriji, Njemačkoj, Rumunjskoj i Francuskoj.

Osim znanstveno-humanističke djelatnosti, Nataša Govedić je i književnica. Objavljuje za djecu i odrasle. Za djecu je objavila knjigu bajki Čarozapisi (2010) i dva romana (Mrežir, 2013 i Zmajir, 2015). Mrežir je 2014. godine nagrađen Nagradom SF-era. Za odrasle je objavila roman Kako zavoljeti morskog psa (2019), koji je 2020. godine finalist dviju književnih nagrada: T-comove nagrade za najbolji roman i nagrade Fritz (Miroslav Krleža) za najbolji roman.

U izdanju Frakture objavila je 2022. godine zbirku pjesama Zlice i vilice.

Od 2012. godine stalno je zaposlena na Akademiji dramske umjetnosti, Odsjek dramaturgije, gdje posljednje tri godine obnaša i funkciju pročelnice Katedre za teoriju, povijest i analitiku. Redovito mentorski sudjeluje u izradama dodiplomskih i poslijediplomskih radova, kao i u svim vrstama dijaloške pedagogije, ne samo na matičnom odsjeku, nego i na Odsjeku plesa i Odsjeku snimanja (područje fotografije).

Dugogodišnja je predavačica teatrologijskih kolegija u Centru za ženske studije (sustavno se bavi odnosom književnosti i feminizma, a posljednjih godina bavi se nastavno i etikom feminizma), na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (Odsjek za skandinavistiku, Odsjek za komparativnu književnost), u Centru za mirovne studije te na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu (predmet „Scenska kultura“ na dodiplomskom studiju te predmeti „Umjetnost dijaloga“ i „Dramska pedagogija igre“ na poslijediplomskim studijima). U više navrata, kao predstavljačica postjugoslavenskih dramskih tekstova nastalih u poratnom periodu, gostuje na Université Paris IV-Sorbonne, na Katedri za slavistiku, a 2017. godine predavački gostuje i na ljubljanskoj Akademiji za gledališče, film, radio in televiziju (Center za teatrologiju i filmologiju).

Uz primarni rad na Akademiji dramske umjetnosti, na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu drži nastavu iz eksperimentalnih dramskih pedagogija primijenjenih u nastavnoj praksi u sklopu kolegija “Scenska kultura”, dok na Poslijediplomskom studiju dramske pedagogije Učiteljskog fakulteta od 2016. godine održava kolegij “Performativne prakse Boala i Bohma: dijalog u nastavi”. Također od 2020. godine na Poslijediplomskom studiju znanstvenog sveučilišnog doktorskog studija Jezik, književni i kulturni kontekst ranoga, predškolskoga i primarnoga obrazovanja drži kolegij „Igra u nastavi“.

Jedna je od osnivačica i dugogodišnjih urednica časopisa Zarez, gdje je do 2016. godine redovito participirala kao autorica, urednica i prevoditeljica, na taj način doprinoseći popularizaciji svoje znanstveno-teatrološke domene.

Stalna je kazališna kritičarka Novog lista od 2001. godine do danas, na čijim stranicama prati i kritički promišlja hrvatsku kazališnu scenu. Redovito piše o književnosti za portal „Kritika HDP“ Hrvatskog društva pisaca, a feljtonistički surađuje i s portalom Vox Feminae.

Članica je kazališnog žirija PUF-a ili pulskog festivala alternativnog teatra od 2007-2021. godine. godine, a 2014. godine bila je izbornica festivala Gavelline večeri. Od 2019.-2021. godine članica je upravnog odbora zadarskog kazališnog festivala NOSI SE. Članica je Hrvatskog društva kazališnih kritičara i teatrologa, Hrvatskog društva pisaca i Hrvatskog društva pisaca za djecu.
Dosad je držala brojne sveučilišne jednosemestralne i dvosemestralne kolegije, a samo u proteklih pet godina na matičnoj je instituciji Akademije dramske umjetnosti inovirala je nastavnu ponudu kolegija, održavši nastavu iz novih kolegija kao što su: “Teorije adaptacije I“ i „Teorije adaptacije II“, “Shakespeareova dramaturgija, konstrukcija svjetova i topika”, “Kritika: Stil je prva materija”, „Kritika: Digitalni barok suvremenih medija“; „Kritika kao umjetnička proza; “Eksperimentalna pedagogija intervokalnosti, intertekstualnosti i interaktivnosti”, „Dramaturgije afekata: strasti, emocije, osjećaji u izvedbenim kontekstima“, “Dijalog i njegovi dramski, filozofski i politički subjekti” te  “Dramaturgije suradnje”.
Kao dramaturginja, autorica ili izvođačica sudjelovala je i sudjeluje u različitim izvedbenim projektima s Vilimom Matulom, Brankom Trlin, Darkom Japeljem, Silvijom Marchig, Selmom Banich, Milom Čuljak, Ivom Nerinom Gatin, Robertom Milevoj, Deanom Gobac, Laurom Potrović itd.

Na ADU je 2021. godine, zajedno sa studentom glume Ivanom Jurkovićem, osnovala Klub poezije 3. lipnja 3000, gdje okuplja studente i nastavnike svih odsjeka zainteresirane za stil kao autorsko istraživanje teksta, slike i zvuka.