Premijera predstave MLADEЖ BEZ BOGA nastale u koprodukciji ZKM-a, MONTAЖ$TROJA i Akademije dramske umjetnosti održat će se u petak, 22. veljače 2019. u 18 sati u Zagrebačkom kazalištu mladih.

Riječ je o autorskom projektu redatelja Boruta Šeparovića nastalom po motivima istoimenog romana Ödöna von Horvátha te dijelom inspiriranom djelom Franca Bifa Berardija “Heroji”. U predstavi glume i studenti završnih godina MA studija Glume na ADU. 

Glume:

BORIS BARUKČIĆ
LUCIJA DUJMOVIĆ
IVANA GULIN
UGO KORANI
IVAN PAŠALIĆ
BERNARD TOMIĆ
RAKAN RUSHAIDAT

 

Autor i redatelj: Borut Šeparović
Tekst: Borut Šeparović, Ivana Vuković
Dramaturgija: Borut Šeparović, Ivana Vuković
Scenski pokret: Damir Klemenić
Scenografija: Borut Šeparović, Konrad Mulvaj

Video & Multimedija: MONTAЖSTROJ & Mitropa
Zvuk i glazba: MONTAЖSTROJ, Michel Corrette, Antonio Vivaldi
Kostimografija: Marta Žegura
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Oblikovatelji zvuka: Bruno Fretze
Inspicijentica: Petra Prša

Više o predstavi:

„Lik i djela Franca Bifa Berardija velika su inspiracija za nastanak predstave. Poslužili smo se njegovim otvorenim pismom kojim napušta stranku DiEM25 odričući se pritom vlastita europejstva te njegovim djelom Heroji u kojem pod istoimenim zajedničkim nazivnikom okuplja većinu naših likova, Erica Harrisa, Dylana Klebolda, Choa Senga Huia, Pekku Auvinena, redom školske ubojice koji su svoje krvave pohode završili samoubojstvom, i Andersa Breivika. (…) U našoj predstavi ulogu suvremene europske madeži bez boga preuzimaju upravo ti antiheroji. Ödön von Horváth vidio je nadu u mladima koji čitaju zabranjene knjige i odbijaju stupati. Vidio je nadu i u sebi koji je spreman prihvatiti Boga putem istine i pokore. Franco Berardi odbacuje nadu i piše djelo zbog čijeg se pesimizma ispričava čitatelju. Demokracija nikad neće biti uspostavljena, a kapitalizam poražen. Otpor je gotov. Bifo na kraju postavlja pitanje koje postaje ključnom okosnicom predstave: što da se radi kad se ništa ne može učiniti“?

Ivana Vuković

 

„U romanu Mladež bez Boga svojevrsni otponac radnje jedna je politički nekorektna rečenica koju je profesor precrtao u školskoj zadaći. A onda i jedan kolektivni napad na slabijega učenika, javno, nasred školskog hodnika. Međutim, na postavljeno pitanje o kajanju zbog učinjenog u oba je slučaja odgovor neemotivan i negativan, što Von Horváthova profesora natjera da se s pravom zapita: „Kakva će to biti generacija? Jaka ili tek surova?” Odgovor gotovo odmah dolazi iz samog sustava; bit će to generacija koja se „moralno mora odgojiti za rat”. S druge pak strane, Berardijeva generacija ne vjeruje sustavu ili osjeća da ju je taj isti sustav izigrao, izmanipulirao i ostavio, pa se u tom smislu odlučuje odgojiti sama. (…) Berardijevi učenici narcistički vape za prepoznavanjem i afirmacijom, žele da se za njih čuje, da ih se slavi kao heroje, težeći pritom prije svega potpunoj spektakularizaciji vlastite osobe i okrutnih postupaka koje su spremni poduzeti. U tom su smislu i Von Horváth i Berardi, svaki iz svog vremena, označitelji temeljnih elemenata pop-kulture; ono što je kod Von Horvátha ukoričeni dnevnik s ključićem, kod Berardija se pretvara u videoblog, pri čemu temeljna sredstva odgoja i sporazumijevanja u svijetu postaju internetski manifesti, mrežne stranice, mrežne kamere, dark web, videoigre First Person Shooter. Na taj se način u ovoj predstavi nevjerojatno dosljedno i zbog toga toliko potresno susreću totalitarizam kojem su podvrgnuti dječaci Von Horvátova romana i neoliberalizam onako kako ga razumiju heroji iz Berardijeve studije, priželjkujući afirmaciju nasiljem iz prostora uspostave vlastitih ideoloških teorija“.

Tomislav Zajec

Više informacija o izvedbama potražite na stranici ZKM-a.