događanje
30 / 10 / 2017
Biljana Srbljanović: “Porodične priče” – gostovanje predstave studenata UAOS-a u F22
Utorak, 7. 11.2017. u 20h, F22 – Nova akademijska scena, Frankopanska 22
Ulaz slobodan!
Sudjeluju:
Lucija Matković
Magdalena Živaljić Tadić
Ana Šantar
Domagoj Ivanković
Filip Sever
Ivan Simon
Karlo Bernik
Bojan Ban
Nikola Radoš
Mentor: Jasmin Novljaković, doc.art.
Asistentica: Katica Šubarić
Suradnik: Damir Marinić dr.sc., predavač
Biljana Srbljanović se u Porodičnim pričama upušta u vrlo zamršen kazališni eksperiment: junaci njenog komada su djeca koja imitiraju ponašanje svojih roditelja. Ova datost se dodatno komplicira ako se zna da su oni koji igraju djecu odrasli glumci koji se sada prerušavaju u djecu na pragu adolescentskog doba, i čije su igre obijesne i mračne, surove, pa čak i perverzne. I ma kako ova početna situacija bila bliska životu, ona je izrazito kazališna, jer predstavlja jednu višeznačnu i slojevitu igru u kojoj se neprestano smjenjuju fantazija i stvarnost.
Napisan u najboljoj tradiciji teatra apsurda, ali i socijalnog filma, ovaj komad se može višestruko tumačiti. Djeca, junaci ovog komada istovremeno mogu biti stanovnici nekog od ružnih i nehumanih predgrađa velikih industrijskih gradova (tzv. inner cities), ali i centra zapuštenog i uništenog balkanskog grada, poput Beograda, djeca izrasla na izvitoperenom patrijahalnom i socijalističkom modelu, istovremeno ispunjena divljenjem prema inostranstvu, ali i nevjerojatnom ksenofobijom.
Biljana Srbljanović vješto prikriva metaforički i filozofski plan svog komada. Ne samo što su situacije u kojima se nalaze djeca prepoznatljive, pa čak i klišeizirane kada se tiču naše stvarnosti, već je i njen dijalog rudimentiran, odnosno karakterističan za djecu tog doba uzrasta i miljea, dakle vokabular je sveden, ali i krajnje asocijativan. Patrijahalno uređenje porodice je i dalje dominantni kulturni model iz koga proizilazi veliki broj ljudskih drama, a koji se ponavlja kroz dječju igru. Iz samog komada je jasno da će djeca uspjeti pobjeći od svojih roditelja, ali ne i od stereotipa koji su im nametnuti. (prema A. Jovičević Drame Biljane Srbljanović, Sarajevske sveske br. 11/12)
Tekst je uzet kao predložak za kolegij Gluma: Rad glumca s partnerom (radnja) i izveden je kao završni ispit prve godine preddiplomskog studija glume i lutkarstva Umjetničke akademije u Osijeku.
Autor: wpaduadmin